 |
Odgovor
na
Pismo
    
Sta
dalje? - Lara - 03. 12. 2005.
Bila sam u vezi 4 godine... Prve dve godine je sve bilo ok a onda je
svaka nasa svadja zavrsavala tako sto sam dobijala samar a nekad i vise
njih da bi posle toga bio divan predivan narednih mesec dana da ga svako
pozeleti moze i tako u krug. Ja sam pokusavala vise puta da raskinem ali
bi on bio uporan i ja bih se posle vracala zaboravljajuci na batine...
Pre nedelju dana sam dobila strasne batine mislila sam da cu da dozivim
nervni slom i rekla sam tada da ne zelim vise da ga vidim i sve ispricala
majci koja ga je zvala i zapretila mu policijom ako mi pridje... Od njega
sam dobila poruku da se izvinjava i vise se nije usudjivao da pozove.
Mene plasi sta kada ga sretnem, da napomenem da zivim u malom gradu i
da je susret neminovan, plasim se da mu ne oprostim opet a znam da ne
mogu vise da podnesem nase svadje psihicki, manje vise fizicki. Bili smo
jako vezani jedno za drugo, vremenski previse vremena provodili zajedno,
sad ne znam kako da nastavim dalje sama bez njega. Imam 25 godina i on
nije covek za koga bih volela da se udam ali sa druge strane mislim da
ga i dalje volim... Pomozite nekim savetom postajem ocajna. Unapred hvala!
Odgovor:
Draga Laro,
Sve ovo sto si napisala u svom pismu potpada pod nesto sto se naziva nasiljem
u porodici, bez obzira sto niste bili vjencani i kaznjivo je zakonom.
Nista, ali ama bas nista sto si ti mogla uciniti tokom svoje veze ili
si ucinila ne opravdava cinjenicu da te netko udari ili istuce, niti si
ti kriva sto si te batine dobijala. Jako je tesko kada se desi da te udari
netko nepoznat, ali jos je teze kada to uradi netko koga volis. Stvari
se onda mnogo kompliciraju. Netko koga volis te povrjedjuje na najgori
nacin, tvoja ljubav ne prestaje, sumnja u samu sebe raste, jer vjerovatno
si ti nesto uradila, a ponavljam jos jednom NISI, a razocaranje je sve
vece i tako u krug. I onda se stvari smire, sve je ljepo, da ljepse ne
moze biti i onda zbog neke sitnice stvari ponovo krenu nizbrdo. Odlicno
je sto si se suprotstavila, odlicno je sto imas podrsku roditelja i odlicno
je sto si ti odlucila da to vise neces da trpis.
Ipak sasvim je razumljivo sto tog muskarca jos uvijek volis. I sama kazes
da ste bili izuzetno vezani i neminovno je da su neke stvari bile i dobre,
da se tih dobrih stvari jos uvijek sjecas, i da ti je potrebno vrijeme
i da prebolis i da zaboravis. Vjerovatno ce ti trebati mjeseci da se sredis,
da prestanes da sumnjas, da prestanes da se bojis da ces popustiti, ali
stvari ce doci na svoje mjesto. Ti si i izasla iz te veze jer nisi mogla
vise da trpis. Ponavljaj to sebi. Kada ti je tesko pricaj sa onima koji
ti pruzaju pomoc. Izbaci sve iz sebe. Kazes da zivis u malom mjestu, pa
ne znam da li si u mogucnosti da potrazis i pomoc psihotarapeuta, a cini
mi se da bi ti bilo od koristi da popricas i sa nekim strucnim ko ce ti
pruiti podrku u narednom periodu. Ali u svakom slucaju evo
brojeva koji mogu biti od pomoci kada budes osjetila da ti je tesko: Autonomni
zenski centar, Beograd - 011/ 2645 328 radnim danom od 12-20h I Savjetovaliste
protiv nasilja u porodici, Beograd 011/ 2769 466 radnim danima os 10-19h
pozdrav od Jelene
|
|