O
dgovor na Pismo

 

 

Jedan tezak slucaj... - Miljan - 14. 09. 2005.

Dobar dan,
Moje ime je Miljan iz Beograda sam. Pisem Vam jer imam jedan problem ustvari jedan veliki kompleks koji me progoni evo vec 23 godine moga zivota, Naime radi se o tome da imam katastrofalan izgled prednjih zuba (razmaknuti su i prilicno krivi) i vrlo mi je tesko da komuniciram sa ljudima (jos teze da se smejem), jednostavno kada razgovaram sa ljudima vidim da svi nekako gledaju u moje zube i onda mi je jos neprijatnije... Nekako se plasim da gledam ljude u oci prilikom razgovora, obaram pogled, totalno sam modifikovao govor, trudim se da kada govorim uopste ne otvaram usta... Najveci problem mi je kada izgovaram slova F i V jer prilikom izgovaranja tih slova usne se tako nameste da zubi jednostvano moraju da se vide, pa sta da Vam kazem kada sam otisao tako daleko da sam poceo da prvo prebiram reci po glavi pa kada vidim da nema tih slova onda tek pocinjem da govorim...
Zubi su mi inace potpuno zdravi odrzavam pertfektnu higijenu ali avaj.. sta to vredi kada nisu pravilno izrasli... jednostavno grozno izgledaju sta drugo reci... Slabo se druzim, nigde ne izlazim.., najteze mi je kada se svi oko mene smeju a ja moram da cutim jer kako da se smejem kada imam odvratan izgled zuba... Nisam nikada imao devojku i verovatno necu nikada ni imati...
Inace sam student i ko zna kako cu ja sutra kada zavrsim fax moci da radim negde, jer koliko vidim, svi sada traze "komunikativne, ambiciozne osobe".... kako ja da budem komunikativan?, kako da budem ambiciozan? Kako kada ne mogu normalno da govorim...
Sto se nekog konkretnog stomatoloskog tretmana tice stotinu puta sam bio kod stomatologa i za protezu je sada kasno ali i da nije, nisam takvog materijalnog stanja da bih to sebi mogao da priustim niti sam ikada bio dobrog materijalnog stanja a verovatno necu nikada ni biti. Vidim da Vi iz savetovalista imate perfektne, holivudske osmehe - blago Vama sta drugo reci zavidim Vam... Ustvari zavidim svima onima koji imaju normalan izgled zuba, a to su uglavnom svi... Nazalost mislim da sam zbog ovog kompleksa postao jedna asocijalna bitanga koja sada samo zavidi ljudima koji se normalno smeju, razgovaraju itd...
Imate li mozda neku rec utehe za mene?
Hvala.

Odgovor:



Pozdrav!

Svi smo mi osetljivi na sopstveni izgled i vrlo cesto uvidjamo mane i nesavrsenosti na sebi. Desava se da preuvelicamo nesto sto nam smeta, vezemo se nekriticki za to i pocnemo da razvijamo odredjena ponasanja i osecanja u skladu sa tim. Ulazes dosta energije i napora da prikrijes nesto sto smatras svojom najvecom manom, izbegavas kontakte i povlacis se sto samo stvara jos veci strah kod tebe. Mozda objektivno ne postoje razlozi za tako nesto. Tacno je da prvo sto primecujemo kod ljudi jeste njihov izgled, ali upoznajuci ih, sliku o njima stvaramo i na osnovu njihovih drugih ososbna. Ti upravo ne dozvoljavas ljudima da te upoznaju. Takodje, na taj nacin sputavas sebe. Posmatras sebe iskljucivo kao osobu koja poseduje jednu osobinu – kljucnu i presudnu za sve u zivotu. Cak i da za trenutak zanemarimo da li je u pitanju mana ili vrlina, zar stvarno verujes da svakog od nas odlikuje jedna osobina od koje zavisi sve ostalo u zivotu. Ili je to nacin da se opravdamo pred sobom za nase prepustanje stvarima kakve jesu, bez borbe?
Sto je najvaznije, na taj nachin sputavash sebe da se kroz iskustvo sa drugim ljudima uveris, da ce te oni prihvatiti kao celu osobu. Ako ne svi, najverovatnije najveci deo. Dakle, uzmi stvari u svoje ruke. Za pocetak, probaj da uspostavis komunikaciju sa ljudima i posmatraj sta ce se desiti. Da li ce reakcije drugih biti toliko drasticne? Ako zaista ne mozes da se pomiris sa svojim izgledom, na raspolaganju ti stoje stomatoloske intervencije za koje verujem da nije kasno. Ako si zaista motivisan i smatras da bi to moglo uticati na tvoj drustveni, emotivni i poslovni zivot, verujem da mozes pronaci nacin da zaradis novac za zubara.
Bez obzira na intervenciju, uverena sam da ukoliko bi nasao u sebi snage da krenes u drustveni zivot, da bi se uverio da zubi nisu tolika smetnja koliko se tebi u ovom momentu cini (a licno nisam sigurna ni da li bi uopste bili smetnja).

Puno pozdrava,

Anka.